Lyrics
Više ne djelimo isti grad niti istu državu
Bedeme u zrak renoviram staru tvrđavu
Koju gradim svaki put kad ostanem povrijeđen
I večeras sklapam vjeđe zidovima ograđen
Sjećaš li se našeg vrta, osto je neobrađen
A razlog je neodređen il što sam bio uobražen
Al jebiga tako je, ljudi iz života odlaze
Godišnja doba prolaze, nove prilike mi dolaze
Pukne me veselje pa ne pomišljam na poraze
Al valjda je ljudski vidjet nevividne odraze
Nevidljve oblake zavezo sam za zapešća
Još od začeća, na balkonu prvog zatišja
Pratiš li i dalje, dal se uopće kužimo
Žrtve kolotečine al bar zajedno kružimo
Bolje reći kružili jer tišinu smo odužili
I sad od podstanara oba ostala je gluha soba
Razbacana roba po podu, greške i zloba
A prošli smo štošta od kad pošli smo se roštat
Al ovaj put na vratu nož je stvarno bio oštar
Neko stoji ti pred vratima, ma to je samo poštar
Ti sanjaš moje kucanje, ja sanjam tvoje buncanje
I kako da se povežem kad veze su mi pucanje
Zbog tebe ne volim ni prigradske vlakove
Želim sreću svakome i samo pratim znakove
Bedemi, blijede mi
Bedemi, blijede mi
Bedemi, blijede mi
Bedemi, jer to su bedemi