Lyrics
Depresije, je
Uspomene nagrizaju mozak pa sam o'šo pisat
I bol prolazi čim emocije počnem tiskat
Emotivna vlakna, ja patim od opstipacije
Dok vodim puste naracije i selfevaluacije
Ove kreacije lišavaju najtežih boli
Flisajuće rane, ljubavi dodaj malo soli
Volim te li, molim? Molim te me voli
Izroni kad me ne vidiš, ja još uvijek ronim
I muka mi je od ove prenapuhane drame
I što od mene mračnije su samo weberove vrane
Vrijeme je da stanem, uskoro će svanut
Pokušo te ganut al uspio nogu uganut
Sad se kao hvatamo za spasonosnu granu
Nevrijeme se bliži, sebe žrtvujem za branu
Žrtva, šule, smrad, tvoj najdraži sebični gad
I tako umrla je ljubav ko Omer kad je sjeo u hlad
Melankolija, neodoljiva
Melankolija, sad te opija
Melankolija, neodoljiva
Melankolija, sad te opija
Ti si žena iz geta a zavolila si Zagreb
Za tebe bi se odvažio oženit, a a zajeb
Trebala mi praksa ulaska u srce i gaće
Tebi odskočna daska za jače igrače
Istrpili smo pljuske, bili smo si uteg
Iscrpili resurse, sad svako svojim putem
Plutenim čepom začepio sam sjećanja
Puknu pa se razliju za vrijeme vijećanja
Podijeljenih ličnosti ovog shizo-glumca
Vidiš li te sličnosti pojebanog mulca
Sa prosječnim luđacima, teškim genijalcima
Prosjek kukavicama sve ostalo junacima
Depresivna osoba, sklona konzumiranju
Pakira antidepresive i razmišlja o umiranju
Jer sjećanja ostavljaju tako gadne lezije
Da poželim obolit od retrogradne amnezije
I nije da patim, zaljubio sam se u nju
Puno prije tebe znaš da ubio bi za nju
Konstantno lovim ju jer stvarno volim ju
Jednu jedinu, lijepu melankoliju
Melankolija, neodoljiva
Melankolija, sad te opija
Melankolija, neodoljiva
Melankolija, sad te opija