Nekako s proljeća

Nekako s proljeća

Uvijek meni doluta

Neka čežnja tamna

Tiha mudrost davna

Spuštam ja stare kofere

Na perone sudbine

To je miris zrelih godina

Moj kaput, baš je težak, najdraža

Nekako s proljeća

Ja se sjetim starih drugova

Probude se u meni

Svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele

One znaju moje ulice

To je boja, crnoponoćna

Moji koraci, baš su teški, najdraža

I opet taj osjećaj samoće

Kad neće nikog mene krene i hoće

I opet mrakom svoje pjesme bojim

Pijan od želje za usnama tvojim

Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća

Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća

Nekako s proljeća

Sjeti mene nepravda

Na pobjede, poraze

I sve lažne obzire

Napravim, račun praštanja

Popijem, pusta maštanja

To je ukus, lijepog kajanja

Moji kapci, baš su teški, najdraža

Nekako s proljeća

Noć mi oči otvara

Nemam san da uhvatim

Nema dana da ne izludim

A hoću da te vodim ja

Tragom sunca, jugom maslina

To je dodir tvojih bedara

Moja duša, baš te voli, najdraža

I opet taj osjećaj samoće

Kad neće nikog mene krene i hoće

I opet mrakom svoje pjesme bojim

Pijan od želje za usnama tvojim

Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća

Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća

Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća

Sav sam ti od ludila, bez tebe s proljeća